Sažetak

Komunikacija je mnogo više od izgovorene riječi same po sebi. Svako ponašanje koje možemo zamijetiti, čak i izostanak akcije ima potencijal da ga druga osoba interpretira i pripiše mu određeno značenje. U psihoterapijskom procesu, kao i u svim međuljudskim komunikacijama, osim verbalne komunikacije i neverbalna je stalno prisutna. Pacijenti i terapeuti ne moraju biti svjesni vlastite osjetljivosti na neverbalne poruke koje tijelo odašilje. Prelazak s analitičkog kauča na grupni setting omogućio je povratak tijela u psihoterapiju. Jedna bitna razlika između grupa i dijada jest veća dostupnost govora tijela i izraza lica u komunikaciji nego što bi to slučaj u individualnoj situaciji na kauču. Govor tijela u psihoterapiji često se previđa. U članku se podsjeća na važnost govora tijela i izraza lica koji privlače sve veću pozornost u modernoj psihoterapiji. Prikazane su i vinjete iz grupnih seansi koje prikazuju govor tijela i izraze lica u interakciji u grupi.