Sažetak
Rad donosi osim povijesne perspektive početka i razvoja supervizijske prakse u svijetu i u Sloveniji na koju su utjecala pretakanja iskustava različitih profesija, objašnjenje pojma supervizije, modela i tehnika skupljanja supervizijskog materijala. Nadalje, rad donosi podakte o poraznoj učinkovitosti poslijediplomskih programa na praktični rad te naglašava da supervizija nije zamjena za formalnu, tradicionalnu akademsku naobrazbu već je njezina dopuna. Autor predstavlja faze supervizijskog proces kao i poteškoće koje se tijekom procesa učenja javljaju objašnjavajući ih s dinamske perspektive te s perspektive kognitivnih teorija i teorija učenja.