Sažetak
Pacijenti se usredotočuju na iznošenje trenutačnih tjelesnih tegoba i budu zatvoreni za elaboraciju svojih psihičkih problema koji su podloga somatskih teškoća. Ako liječnik obiteljske medicine, dodatno educiran u nekoj psihoterapijskoj tehnici, i predloži rad na psihičkom aspektu njihova problema, pacijenti uglavnom očekuju emocionalnu potporu, empatično slušanje i sasvim površnu analizu njihova problema. Tako se ovdje prikazan pacijent nakon odlaska u mirovinu počeo ponašati kao da je naglo obolio od neke neutvrđene bolesti. Dugogodišnje poznavanje pacijenta i njegove obitelji upozorilo je liječnicu obiteljske medicine da nije riječ o tjelesnim, nego o psihičkim smetnjama. Pacijent je prihvatio ponuđenu suportivnu psihoterapiju i s mnogo energije opisao svoj cjeloživotni i specifičan posao, svoju predanost radu, gotovo opsesivno odgovaranje na radne zahtjeve i vrlo savjesno izvršavanje obveza te potres koji se dogodio u njegovu životu u vidu odlaska u mirovinu. Autorica prikazuje tijek suportivne psihoterapije u ordinaciji liječnika obiteljske medicine.
